pònijēti

pònijēti (koga, što) svrš. 〈prez. ponèsēm, pril. pr. -ēvši, imp. ponèsi, prid. rad. pȍnio, prid. trp. ponèsen〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}uzevši u ruku ili zabacivši na tijelo premjestiti što b. {{001f}}odlazeći uzeti sa sobom {{/c}}[∼ na put] {{c=0}}c. {{001f}}prenijeti na određeno mjesto (poruku, želju i sl.) 2. {{001f}}malo nositi, početi nositi {{/c}}[ponesi ovaj paket] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}povući, zaokupiti koga da se potpuno oda čemu; očarati, osvojiti {{/c}}[taj je govor ponio masu]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}ne može se (ne možeš) ∼ u grob {{c=0}}nema smisla previše stjecati, kad je poslije smrti svejedno; {{/c}}ponijelo ga (me itd.) {{c=0}}oduševio se, očaralo ga, osvojilo ga; {{/c}}∼ (sa sobom) u grob {{c=0}}umrijeti ne povjerivši nikome (neku tajnu); {{/c}}∼ teret obveze (i sl.) {{c=0}}uzeti zadatak, žrtvovati se, preuzeti na se{{/c}}