- pòkućār
- pòkućār m {{c=0}}1. {{001f}}kućni sluga 2. {{001f}}{{/c}}zast., {{c=1}}v. {{ref}}pokućarac{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pokućar — pòkućār m DEFINICIJA 1. kućni sluga 2. zast., v. pokućarac ETIMOLOGIJA po + v. kuća … Hrvatski jezični portal
pokućarka — pòkućārka1 ž <D L i> DEFINICIJA v. pokućar, pokućarac ETIMOLOGIJA vidi pokućar … Hrvatski jezični portal
pokućarski — pòkućārski pril. DEFINICIJA kao pokućar i pokućarac, na način pokućara i pokućaraca ETIMOLOGIJA vidi pokućar … Hrvatski jezični portal
pokućarac — pokućárac1 m <G rca, V pȍkućārče, N mn rci> DEFINICIJA 1. onaj koji najradije živi povučeno, koji ne voli izlaske i društvo 2. onaj koji prodaje sitnu robu po kućama; torbar, kramar, pokućar 3. onaj koji se smuca od kuće do kuće, osoba bez… … Hrvatski jezični portal
pòkućārski — pril. kao pokućar i pokućarac, na način pokućara i pokućaraca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pokućarev — pòkućārev (pòkućārov) prid. DEFINICIJA koji pripada pokućaru ETIMOLOGIJA vidi pokućar … Hrvatski jezični portal
pokućariti — pokućáriti nesvrš. <prez. pokùćārīm, pril. sad. rēći, gl. im. rēnje> DEFINICIJA 1. služiti kod koga, biti čiji sluga 2. prodavati sitnu robu od kuće do kuće ETIMOLOGIJA vidi pokućar … Hrvatski jezični portal
pokućarski — pòkućārskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na pokućare i pokućarce ETIMOLOGIJA vidi pokućar … Hrvatski jezični portal