- ptı̏ca
- ptı̏c|a ž 〈G mn ptîcā〉 zool. {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}životinja iz razreda kralješnjaka obrasla perjem, s krilima, kljunom i s dvije noge {{/c}}[∼a pjevica; ∼a grabljivica] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}〈mn〉 {{c=0}}razred takvih kralješnjaka (Aves) 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}onaj koji ima ptičje lice∆ {{001f}}{{/c}}noćna ∼a {{c=0}}osoba koja noći provodi izvan kuće u društvu; {{/c}}∼a selica {{c=0}}1. {{001f}}ptica koja u jesen odlazi u južne krajeve 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}onaj koji se često seli, koji često mijenja mjesto boravka; {{/c}}punjena ∼a {{c=0}}1. {{001f}}preparirana ptica, preparat 2. {{001f}}{{/c}}pren. pejor. {{c=0}}umišljena, arogantna osoba⃞ {{001f}}{{/c}}(biti, živjeti) kao ∼a na grani {{c=0}}biti slobodan; {{/c}}kao ∼a nebeska {{c=0}}({{/c}}bibl.{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}bezbrižno živjeti, ne brinuti suviše za sutrašnjicu; {{/c}}svaka ∼a svome jatu leti posl. {{c=0}}ljudi sličnih osobina dobro se slažu i nastoje biti zajedno; {{/c}}taj bi ∼u u letu {{c=0}}fraza kao i: taj bi zmiju u glavu, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}zmija ⃞{{/ref}}{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.