Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pravdati — prȃvdati nesvrš. <prez. ām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (koga) dokazivati čiju pravednost ili nevinost, braniti (koga ili što) od prigovora 2. knjiš. dokazivati dokumentima prihode i rashode 3. (se) a. svađati se,… … Hrvatski jezični portal
právdati se — am se nedov. (ȃ) star. 1. tožiti se, tožariti se: pravdati se s sosedom; pravdata se zaradi njive 2. prepirati se, prerekati se: o tem se ne bova pravdala; pravdala sta se, kdo je močnejši ∙ star. pravdati se za oslovo senco prepirati se za… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prȃvda — prȃvd|a ž zakonom i običajima utemeljeno stanje u kojem svatko čuva ili dobiva materijalna i duhovna dobra bez štete po drugoga; pravednost, pravica (1) [tražiti ∼u; boriti se za ∼u] ⃞ {{001f}}dijeliti (krojiti) ∼u suditi, presuđivati, donositi… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opravdati — òprāvdati (se) svrš. <prez. òprāvdām (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. òprāvdān> DEFINICIJA 1. (koga, što) a. otkloniti s koga sumnju ili optužbu dokazujući da je ona neosnovana b. navesti razloge za neki postupak, radnju i sl.… … Hrvatski jezični portal
pravda — prȃvda ž DEFINICIJA zakonom i običajima utemeljeno stanje u kojem svatko čuva ili dobiva materijalna i duhovna dobra bez štete po drugoga; pravednost, pravica (1) [tražiti pravdu; boriti se za pravdu] FRAZEOLOGIJA dijeliti (krojiti) pravdu suditi … Hrvatski jezični portal
ekskuzirati — ekskuzírati dv. <prez. ekskùzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA (o)pravdati (se); ispričati/ispričavati (se) ETIMOLOGIJA lat. excusare … Hrvatski jezični portal
