próbati

próba|ti dv. 〈prez. prôbām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}a. {{001f}}pokušati/pokušavati {{/c}}[∼ti pogoditi metu] {{c=0}}b. {{001f}}(po)jesti/(po)piti malo čega radi provjeravanja kakvoće {{/c}}[∼ti vino]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}kušati 2. {{001f}}podvrgnuti/podvrgavati ispitivanju radi provjere svojstava {{/c}}[∼ti automobil; ∼ti odijelo]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}isprobati 3. {{001f}}({{/c}}svrš.{{c=0}}){{/c}} {{c=0}}usuditi se na kakav postupak ili čin; pokušati

⃞ {{001f}}{{/c}}samo ∼j! {{c=0}}upozorenje onome tko bi htio učiniti što zlo, koji želi napasti fizički i sl.; {{/c}}∼j! {{c=0}}u dijaloškoj situaciji 1. {{001f}}{{/c}}dosl. {{c=0}}2. {{001f}}s nevjericom u uspjeh (na riječi sugovornika); {{/c}}∼j + infinitiv {{c=0}}(u sažimanju značenja cijele neizrečene rečenice kad se radnja izrečena infinitivom obavlja da se nešto sazna, da se nešto drugo obavi, da uslijedi i sl.) {{/c}}[∼j pozvoniti = pozvoni, pa ćeš saznati jesu li stanari kod kuće{{c=0}};{{/c}} ∼j ukucati = ukucaj, pa ćeš vidjeti hoće li držati{{c=0}};{{/c}} ∼j odliti = odlij, pa ćeš se uvjeriti je li ostalo koliko treba ili koliko nije previše]