Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
promucati — pròmucati svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. pròmucān> DEFINICIJA 1. (Ø) progovoriti mucajući (za koga s govornom manom) 2. (što) izgovoriti nerazgovijetno ili tiho zbog straha, nervoze ili sl. ETIMOLOGIJA pro 4 + v. mucati … Hrvatski jezični portal
promucavati — promucávati (Ø, što) nesvrš. <prez. promùcāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. promucati ETIMOLOGIJA vidi promucati … Hrvatski jezični portal
promucávati — (∅, što) nesvrš. 〈prez. promùcāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}promucati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
