Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
promicati — pròmicati nesvrš. <prez. ičēm, pril. sad. ičūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. (Ø, što, koga), v. promaknuti 2. (što) unapređivati, pridonositi napredovanju, činiti da napreduje; promovirati [promicati hrvatske gospodarske interese]… … Hrvatski jezični portal
avanzírati — (∅, u što) dv. 〈prez. avànzīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(∅) napredovati, promaknuti/promicati (u službi ili u kakvoj hijerarhiji) 2. {{001f}}rij. dati/davati predujam, dati/davati avans … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fiksírati — fiksíra|ti (što, koga) dv. 〈prez. fìksīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}razg. učvrstiti/učvršćivati dio u cjelinu u određenom položaju ili cjelinu da se ne miče [∼ti stolicu o pod] 2. {{001f}}dogovoriti/dogovarati,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lobírati — (∅, za koga) nesvrš. 〈prez. lòbīrām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}raditi ili djelovati kao lobi u parlamentu ili u javnom životu 2. {{001f}}promicati, promovirati neku ideju, politički pokret, državne interese i sl. među nekim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
míljeti — (∅) nesvrš. 〈prez. mílīm, pril. sad. mílēći, gl. im. ēnje〉 1. {{001f}}lagano se kretati kao kukac 2. {{001f}}polako promicati; gmizati ⃞ {{001f}}∼ kao puž polagano, sporo (se kretati, napredovati i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
reklamírati — dv. 〈prez. reklàmīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. reklàmīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(koga, što) putem masovnih medija oglašavati prodaju robe i usluga; promicati 2. {{001f}}(što) uložiti žalbu, zahtijevati nadoknadu štete … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
promidžbeni — pròmidžbenī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na promidžbu [promidžbeni aparat; promidžbeni materijal; promidžbeni tisak; promidžbeni ured] ETIMOLOGIJA vidi promicati … Hrvatski jezični portal
promidžbenik — pròmidžbenīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA v. promidžbenjak ETIMOLOGIJA vidi promicati … Hrvatski jezični portal
promidžbenjak — promidžbènjāk m <G promidžbenjáka, V āče, N mn promidžbenjáci> DEFINICIJA onaj koji radi u promidžbi ili na promidžbi; promidžbenik ETIMOLOGIJA vidi promicati … Hrvatski jezični portal
promičba — pròmičba ž DEFINICIJA 1. a. arh. ideol. neol. 1941., v. propaganda b. meton. ured koji se bavi promidžbom 2. žarg. zast. (u šali) krijumčarenje, šverc 3. a. nakn. shv. neol., v. reklama b. propaganda (ob. politička) ETIMOLOGIJA vidi promicati … Hrvatski jezični portal
