- pròbisvijēt
- pròbisvijēt m pejor. {{c=0}}skitnica, protuha {{/c}}[običan ∼; najgori ∼]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
probisvijet — pròbisvijēt m DEFINICIJA pejor. skitnica, protuha [običan probisvijet; najgori probisvijet] ETIMOLOGIJA v. probiti + v. svijet … Hrvatski jezični portal
probisvjetina — probisvjètina ž DEFINICIJA pejor. od probisvijet [ta/ona probisvjetina] ETIMOLOGIJA vidi probisvijet … Hrvatski jezični portal
probisvjetski — pròbisvjetski (prȍbisvijētski) pril. DEFINICIJA kao probisvijet, na način probisvijeta ETIMOLOGIJA vidi probisvijet … Hrvatski jezični portal
blȁtotēp — m rij. jez. knjiž. onaj koji se posvuda tepe; probisvijet, propalica, potucalo, skitnica, tumaralo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
lèvēnta — ž reg. neradnik, pustahija, probisvijet ✧ {{001f}}tur. ← perz … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
probisvjètina — ž pejor. od probisvijet [ta/ona ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròbisvjetski — (prȍbisvijētski) pril. kao probisvijet, na način probisvijeta … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pròpalica — m onaj koji je nerazumno upropastio svoju egzistenciju, koji je propao; probisvijet; niškoristi [ta ∼; velika ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pı̏karskī — prid. koji se odnosi na pikare, pustolove; pustolovni ∆ {{001f}}∼ roman knjiž. španjolski roman (16–18. st.) s avanturističkim sadržajem u kojem je glavni lik lutalac, pustolov, probisvijet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
šı̏bičār — m 1. {{001f}}onaj koji organizira priprostu igru na »sreću« sa šibicama i pri tom vara 2. {{001f}}primitivna varalica, žicar, probisvijet … Veliki rječnik hrvatskoga jezika