- prîča
- prîč|a ž {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}knjiž. {{c=0}}a. {{001f}}usmeno pričanje {{/c}}[narodna ∼a]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}kazivanje b. {{001f}}kratka pripovijetka o kakvoj povijesnoj ili izmišljenoj osobi, događaju i sl.; bajka c. {{001f}}kraća pripovijetka, kao umjetnička tvorevina u prozi; novela 2. {{001f}}{{/c}}〈mn〉 {{c=0}}glasine, vijesti (ob. neistinite) {{/c}}[bapske ∼e pričanje puno pretjeranosti i izmišljotina]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}izmišljotine⃞ {{001f}}{{/c}}duga je to ∼a {{c=0}}o tome se dugo može govoriti; {{/c}}kao u ∼i, kao iz ∼e {{c=0}}neobično lijepo; {{/c}}pričam ti ∼u {{c=0}}to je besmislica, glupost, neozbiljna stvar; {{/c}}(to je) ∼a za sebe {{c=0}}nešto posebno, nešto drugo; {{/c}}∼e za malu djecu pejor. {{c=0}}neuvjerljive tvrdnje, naivne laži, izmišljotine za naivne; {{/c}}to je druga ∼a {{c=0}}to je nešto potpuno drugo (u dijaloškoj situaciji u zn. upozorenja da ne treba skretati s teme, da se ne radi o onome o čemu sugovornik misli ili započinje govoriti); {{/c}}za ∼u {{c=0}}neobično, nevjerojatno, čudesno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.