Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pričalica — príčalica m (ž) DEFINICIJA 1. iron. onaj koji mnogo i rado priča [velika pričalica]; pričalo 2. (ž) knjiž. vrsta ženske narodne pjesme ETIMOLOGIJA vidi priča … Hrvatski jezični portal
govòrljivac — m (govòrljivica ž) 〈G īvca, V īvče, N mn īvci〉 onaj koji voli mnogo govoriti pričalo, brbljavac, pričalica … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
príčalo — sr, {{c=1}}v. {{ref}}pričalica (1){{/ref}} [veliko ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kundur — kùndur m DEFINICIJA lokal. 1. sluga koji poslužuje u različitim kućama, ali ni kod koga nije u stalnom najmu 2. onaj koji mnogo i isprazno priča; brbljavac, blebetaš ETIMOLOGIJA mlet., tal. contatore: brojač, pričalica … Hrvatski jezični portal
pričalo — príčalo sr DEFINICIJA v. pričalica (1) [veliko pričalo] ETIMOLOGIJA vidi priča … Hrvatski jezični portal
delendžija — delèndžija m <N mn e> DEFINICIJA reg. onaj koji puno razgovara; pričalica, brbljavac ETIMOLOGIJA tur. dillenci … Hrvatski jezični portal
govorljivac — govòrljivac m <G īvca, V īvče, N mn īvci> DEFINICIJA onaj koji voli mnogo govoriti pričalo, brbljavac, pričalica ETIMOLOGIJA vidi govor … Hrvatski jezični portal
