Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pridjevak — prídjevak m <G ēvka, N mn ēvci> DEFINICIJA 1. ime koje se pridijeva pravom imenu; prišivak; nadimak [ne treba da mi ostane prišiven luđački pridjevak] 2. lingv. atribut ETIMOLOGIJA vidi pridjenuti … Hrvatski jezični portal
epìtēt — m 〈G epitéta〉 1. {{001f}}jez. knjiž. riječ koja se dodaje imenici radi boljeg određenja, živosti ili izražajnosti; pridjevak 2. {{001f}}retor. stilska figura koja učestalošću krasi izričaj i pojačava dojam [zlatno runo, rujno vino] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
Siddharta — (izg. sidàrta) m DEFINICIJA bud. česti pridjevak Buddhe koji znači »bio je onaj koji je postigao svoj cilj« … Hrvatski jezični portal
lokva — lȍkva ž <G mn lȍkāvā/ ī> DEFINICIJA 1. voda koja se zadrži u udubljenju zemlje, bez stalnog izvora napajanja 2. velika količina prolivene tekućine [lokva krvi] ONOMASTIKA pr. (etnik): Lòkvičić (Brač) top. (često u mikrotop. osobito na… … Hrvatski jezični portal
Krupp — (izg. krȕp) m DEFINICIJA njemački čelični koncern koji je 1811. osnovao Friedrich Krupp u Essenu; u 19. st. najveći europski proizvođači čelika, brodova i oružja, u 1. svjetskom ratu došao na glas topom Debela Berta i dobio pridjevak »kralj… … Hrvatski jezični portal
divus — dȋvus prid. DEFINICIJA pov. božanski, pridjevak rimskih careva ETIMOLOGIJA lat. divus … Hrvatski jezični portal
crn — cȓn prid. <odr. ī, komp. cȑnjī> DEFINICIJA 1. koji je najtamnije boje [crn kao ugljen], opr. bijel 2. koji je potpuno taman zbog nedostatka izvora svjetlosti [crna noć] 3. koji ima tamnu ili osunčanu put 4. koji je neke tamnije boje u… … Hrvatski jezični portal
egidonoša — egidònoša m DEFINICIJA pridjevak Zeusov i Atenin ETIMOLOGIJA v. egida + v. nositi … Hrvatski jezični portal
epitet — epìtēt m <G epitéta> DEFINICIJA 1. jez. knjiž. riječ koja se dodaje imenici radi boljeg određenja, živosti ili izražajnosti; pridjevak 2. retor. stilska figura koja učestalošću krasi izričaj i pojačava dojam [zlatno runo, rujno vino] 3.… … Hrvatski jezični portal
hipat — hìpāt m <G mn hipáta> DEFINICIJA 1. rel. vrhovni, uzvišeni (pridjevak olimpskih bogova) 2. pov. a. uzvišeni (u istočnim dijelovima Rimskog Carstva naziv za konzula) b. u Bizantskom Carstvu visoka počasna titula ETIMOLOGIJA grč. hýpatos … Hrvatski jezični portal
