Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prileći — prìleći svrš. <prez. egnēm, pril. pr. egāvši, prid. rad. prìlegao/prìlegla ž> DEFINICIJA 1. (Ø) leći na kratko vrijeme (radi odmora i sl.), malo prospavati, prodrijemati 2. (na što) točno odgovarati po dimenzijama, obliku itd. i dobro… … Hrvatski jezični portal
priléči — léžem dov., prilézi prilézite; prilégel prilêgla; nam. priléč in prilèč (ẹ ẹ̑) knjiž. leči h komu: prilegla je k otroku, da bi hitreje zaspal … Slovar slovenskega knjižnega jezika
priléči se — léžem se dov. in nedov., prilézi se prilézite se; prilégel se prilêgla se; nam. priléč se in prilèč se (ẹ ẹ̑) 1. nav. 3. os. povzročiti duševno ali telesno ugodje: mleko, vino se ti bo prileglo / pohvala se mu je prilegla; zjutraj se mi prileže … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prilijegati — prilijégati (Ø, na što) nesvrš. <prez. prìlijēžēm, pril. sad. éžūći, gl. im. égānje> DEFINICIJA v. prileći ETIMOLOGIJA vidi prileći … Hrvatski jezični portal
prilegnuti — prìlegnuti (Ø, na što) svrš. <prez. prìlegnēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. prìlegnuo> DEFINICIJA v. prileći ETIMOLOGIJA vidi prileći … Hrvatski jezični portal
báciti se — svrš. 〈prez. īm se, pril. pr. īvši se, prid. trp. bácio se〉 1. {{001f}}nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [∼ se na zemlju; ∼ se na krevet] 2. {{001f}}a. {{001f}}određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [∼ se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍbičāj — m 1. {{001f}}način života, rada, ponašanja itd. koji se ustalio u nekoj zajednici i koji se kao takav poštuje i prenosi s naraštaja na naraštaj [narodni ∼] 2. {{001f}}razg. navika, postupak koji se nesvjesno ponavlja [njegov je ∼ prileći nakon… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prilijégati — (∅, na što) nesvrš. 〈prez. prìlijēžēm, pril. sad. éžūći, gl. im. égānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prileći{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prìlegnuti — (∅, na što) svrš. 〈prez. prìlegnēm, pril. pr. ūvši, prid. rad. prìlegnuo〉, {{c=1}}v. {{ref}}prileći{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
baciti — báciti se svrš. <prez. īm se, pril. pr. īvši se> DEFINICIJA 1. nakon odraza pustiti cijelo tijelo da padne [baciti se na zemlju; baciti se na krevet] 2. a. određenom voljnom kretnjom cijeloga tijela naglo doći u ležeći položaj [baciti se za … Hrvatski jezični portal
