- prìgristi
- prìgristi (što) svrš. 〈prez. prigrízem, pril. pr. -āvši, prid. rad. prìgrizao〉 razg. fam. {{c=0}}pojesti malo, na brzinu; prezalogajiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prigristi — prìgristi (što) svrš. <prez. prigrízem, pril. pr. āvši, prid. rad. prìgrizao> DEFINICIJA razg. fam. pojesti malo, na brzinu; prezalogajiti ETIMOLOGIJA pri + v. gristi … Hrvatski jezični portal
prigrįsti — prigrį̃sti, prigriñdžia, prigriñdo (prìgrindė) tr. pridėti, prišlieti: Ans prigrį̃sti nora pilną stubą visokių sūdų, daiktų J. Prìgrindė (prišliejo, šalia pastatė) uslaną prie suolo ir paklojo gult Lp. Roges prìgrindžiau prie tvarto Vlk.… … Dictionary of the Lithuanian Language
prigrizati — prigrízati (što) nesvrš. <prez. prìgrīzām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prigristi ETIMOLOGIJA vidi prigristi … Hrvatski jezični portal
mèzetiti — (što) nesvrš. 〈prez. īm, pril. sad. tēći, gl. im. ećēnjē〉 uzimati meze prigristi; meziti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prigrízati — (što) nesvrš. 〈prez. prìgrīzām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prigristi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čalabŕcnuti — (čalabŕknuti) (što) svrš. 〈prez. čalàbr̄cnēm, pril. pr. ūvši, imp. čalabŕcni〉 razg. pojesti nešto u manjoj količini na brzinu; prigristi, prezalogajiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mezetiti — mèzetiti (što) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. tēći, gl. im. ećēnjē> DEFINICIJA uzimati meze, prigristi; meziti ETIMOLOGIJA vidi meze … Hrvatski jezični portal
pajzl — pàjzl m <N mn i/ ovi> DEFINICIJA reg. pejor. 1. neugledna omanja gostionica; krčma 2. pren. prljava, neuredna prostorija ETIMOLOGIJA njem. Beisel ≃ beisen: prigristi … Hrvatski jezični portal
čalabrcnuti — čalabŕcnuti (čalabŕknuti) (što) svrš. <prez. čalàbr̄cnēm, pril. pr. ūvši, imp. čalabŕcni> DEFINICIJA razg. pojesti nešto u manjoj količini na brzinu; prezalogajiti, prigristi ETIMOLOGIJA tur. çala: udri, sviraj (stavlja se kao prefiks… … Hrvatski jezični portal
apgrįsti — apgrį̃sti, apgriñdžia, apgriñdo (àpgrindė) 1. tr. apdengti viršų: Apgrįsk rūsį, šulinį lentomis J. Duobės viršų àpgrindė virbais, apdėjo su šiaudais ir su sniegais apibarstė PP41. Gyvoliai gali iššalti – tvartų lubos blogai àpgrįstos Ll. Jau … Dictionary of the Lithuanian Language