prȕžiti

prȕžiti (što, se) svrš. 〈prez. pr‹žīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. pr‹žen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}izravno iz ruke dati; uručiti 2. {{001f}}{{/c}}(se) {{c=0}}a. {{001f}}leći ispruživši se b. {{001f}}protegnuti se u dužinu, zauzeti kakav prostor {{/c}}[rijeka se pružila dolinom]

{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}∼ dokaz {{c=0}}dokazati; {{/c}}∼ jezik {{c=0}}vrlo brzo i mnogo govoriti; {{/c}}∼ korak {{c=0}}požuriti se; {{/c}}∼ noge {{c=0}}1. {{001f}}protegnuti noge 2. {{001f}}požuriti (idući pješke); {{/c}}∼ otpor {{c=0}}oduprijeti se; {{/c}}∼ podršku {{c=0}}pomoći kome u kakvu nastojanju; {{/c}}∼ priliku {{c=0}}dati mogućnost komu za što; {{/c}}∼ primjer {{c=0}}poslužiti kao primjer; {{/c}}∼ ruku {{c=0}}komu 1. {{001f}}dati ruku radi rukovanja ili radi pomoći pri hodanju 2. {{001f}}ukazati pomoć, pomoći 3. {{001f}}potražiti sporazum, pomiriti se; {{/c}}∼ savjet {{c=0}}posavjetovati; {{/c}}∼ zaštitu {{c=0}}zaštititi{{/c}}