prȍtiv

prȍtiv¹ prij. (s G) {{c=0}}izriče: 1. {{001f}}kretanje u obratnom smjeru od nekog kretanja {{/c}}[∼ vjetra; ∼ struje] {{c=0}}2. {{001f}}oprečnost stava, protivnost, neslaganje, suparništvo, neprijateljski odnos {{/c}}[∼ mene; ∼ njegova mišljenja]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}protivu 3. {{001f}}djelovanje na ograničavanju, suzbijanju ili na zaštiti od čega {{/c}}[lijek ∼ glavobolje] {{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}arh., {{c=1}}v. {{ref}}nȁsuprot²{{/ref}}, {{ref}}prȅd{{/ref}}, {{ref}}prȅko{{/ref}} {{/c}}[top stoji ∼ gradskih vrata]

————————

prȍtiv² pril., {{c=0}}ob. {{001f}}u:

⃞ {{001f}}{{/c}}biti ∼ (čega, koga) {{c=0}}u izjašnjavanju ili izglasavanju protiviti se, {{/c}}opr. biti za (što){{c=0}}; {{/c}}ja sam ∼ {{c=0}}protivim se, ja sam protivan; {{/c}}nemati ništa ∼ {{c=0}}biti sporazuman, suglasan s čim, slagati se{{/c}}