arlaúkati

arlaúkati (∅) nesvrš. 〈prez. arlàūčēm, imp. arlaúči, pril. sad. arlaúčūći, gl. im. -ānje〉 ekspr. {{c=0}}1. {{001f}}zavijati (o psu) 2. {{001f}}{{/c}}pejor. {{c=0}}urlati, larmati, vikati (o osobi)

{{/c}}✧ {{001f}}tur.