provaljati — prováljati svrš. <prez. pròvāljām, pril. pr. āvši, prid. trp. pròvāljān> DEFINICIJA 1. (što) a. oblikovati što okrećući što po površini čega b. malo valjati 2. (se) a. malo se neko vrijeme valjati b. valjajući se proći (o valovima)… … Hrvatski jezični portal
provaliti — prováliti svrš. <prez. pròvālīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pròvāljen> DEFINICIJA 1. (što, u što) izvršiti provalu (4) 2. (Ø, iz čega, se) snažno poteći, naglo se pojaviti u velikoj količini, jakim intenzitetom, usp. provala (1,3) 3. (Ø,… … Hrvatski jezični portal
provalni — prȍvālnī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na provalu (4) [provalna krađa] ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provalnica — pròvālnica ž DEFINICIJA v. provalnik ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provala — prȍvala ž DEFINICIJA 1. a. naglo, snažno izbijanje, probijanje (kao posljedica unutrašnjeg pritiska) [provala vulkana] b. nagli izljev kiše, veliki pljusak; prolom [provala oblaka] 2. pov. nadiranje vojske i sile [provala Turaka] 3. a. naglo… … Hrvatski jezični portal
provalija — provàlija ž DEFINICIJA ponor ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provalničin — pròvālničin prid. DEFINICIJA koji pripada provalnici ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provalnički — pròvālničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na provalnike ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provalnički — pròvālnički pril. DEFINICIJA kao provalnik, na način provalnika ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal
provalnik — pròvālnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA onaj koji zbog krađe provaljuje u kuće, stanove i sl. ETIMOLOGIJA vidi provaljati … Hrvatski jezični portal