- provànsālskī
- provànsālskī prid. {{c=0}}koji se odnosi na francusku pokrajinu Provansu (Provence) {{/c}}[∼ jezik]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
provànsālskī
Look at other dictionaries:
provansalski — provànsālskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na francusku pokrajinu Provansu (Provence) SINTAGMA provansalski jezik lingv. književni jezik (langue d̕oc) koji se od 10. do 13. st. razvio u južnofrancuskim pokrajinama, potom ga je, os. nakon 16. st … Hrvatski jezični portal
provansálski — a o prid. (ȃ) nanašajoč se na Provansalce ali Provanso: provansalski jezik / provansalski pesnik … Slovar slovenskega knjižnega jezika
trubàdūr — m 〈G trubadúra〉 1. {{001f}}pov. a. {{001f}}srednjovjekovni provansalski putujući pjesnik pjevač b. {{001f}}knjiž. u renesansi, pjesnik idealizirane viteške ljubavi 2. {{001f}}glazb. zabavni pjevač lirsko ljubavne manire 3. {{001f}}pren. hvalitelj … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
trubadur — trubàdūr m <G trubadúra> DEFINICIJA 1. pov. a. srednjovjekovni provansalski putujući pjesnik pjevač b. knjiž. u renesansi, pjesnik idealizirane viteške ljubavi 2. glazb. zabavni pjevač lirsko ljubavne manire 3. pren. hvalitelj žena i ženske … Hrvatski jezični portal
gavota — gavòta ž DEFINICIJA glazb. 1. francuski južnjački pučki ples živahna tempa, četverodobne mjere; popularan na dvorovima Francuske i Engleske u 17. i 18. st. 2. u baroknoj instrumentalnoj suiti kao stavak najčešće je dvodobne mjere, naglasak je na… … Hrvatski jezični portal
felibriž — fèlibrīž (felibrȋž) m DEFINICIJA pov. književni pokret u Francuskoj (19. st.) koji čuva provansalski govor u svojim djelima [sedam felibra iz felibriža] ETIMOLOGIJA vidi felibr … Hrvatski jezični portal
farandola — faràndola ž DEFINICIJA glazb. pov. ranosrednjovjekovni provansalski ples u 2/4 ili 6/8 mjeri ETIMOLOGIJA fr. farandole ← prov. faranduolo … Hrvatski jezični portal
farandóla — e ž (ọ̑) provansalski ljudski ples v šestosminskem taktu … Slovar slovenskega knjižnega jezika
provansálščina — e ž (ȃ) provansalski jezik: študij provansalščine … Slovar slovenskega knjižnega jezika
trubadúr — ja m (ū) 1. v južni Franciji, od 12. do 14. stoletja pesnik in pevec ljubezenskih pesmi, ki nastopa po plemiških dvorcih: pesmi trubadurjev / provansalski trubadurji 2. ekspr. dvorljivec, slavilec: mladi pesnik je trubadur tega dekleta / trubadur … Slovar slovenskega knjižnega jezika
