prometati — promètati (što, se) nesvrš. <prez. pròmećēm, pril. sad. ećūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. v. prometnuti 2. (se) snalaziti se u teškoćama svakodnevnog života; spodbijati se, deverati ETIMOLOGIJA pro 4 + v. metnuti, metati … Hrvatski jezični portal
snàlaziti — (koga, se) nesvrš. 〈prez. īm (se), pril. sad. zēći (se), gl. im. žēnje〉 1. {{001f}}{{c=1}}v. {{ref}}snaći{{/ref}} 2. {{001f}}nositi se s teškoćama svakodnevnog života, prometati se, spodbijati se, okretati se (kojekako) 3. {{001f}}orijentirati se … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
snalaziti — snàlaziti (koga, se) nesvrš. <prez. īm, pril. sad. zēći, gl. im. ažēnje> DEFINICIJA 1. v. snaći 2. nositi se s teškoćama svakodnevnog života, prometati se, spodbijati se, okretati se (kojekako) ETIMOLOGIJA vidi snaći … Hrvatski jezični portal
prometni — prómetnī prid. DEFINICIJA 1. koji se odnosi na promet, kojim se odvija promet (1) [prometne veze; prometni znak] 2. koji se nalazi u prometu, u optjecaju [prometni kapital] 3. <neodr. prómetān> takav da je podvrgnut stalnim promjenama… … Hrvatski jezični portal
promet — prómet m DEFINICIJA 1. a. prenošenje, prevoženje ljudi, robe itd. pomoću prijevoznih sredstava (željeznice, brodova, autobusa, aviona itd.) b. kretanje, hodanje, vožnja (na ulicama, cestama); saobraćaj 2. a. proces izmjena vrijednosti iz robnog u … Hrvatski jezični portal
prometalo — promètalo sr DEFINICIJA knjiš. 1. prometno sredstvo 2. čunak tkalačkog stana ETIMOLOGIJA vidi prometati … Hrvatski jezični portal
prometnica — prómetnica ž DEFINICIJA ulica ili cesta namijenjena javnom prometu [stanje na prometnicama je normalno]; saobraćajnica ETIMOLOGIJA vidi prometati … Hrvatski jezični portal
prometnički — prómetničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na prometnike ETIMOLOGIJA vidi prometati … Hrvatski jezični portal
prometnički — prómetnički pril. DEFINICIJA kao prometnik, na način prometnika ETIMOLOGIJA vidi prometati … Hrvatski jezični portal
prometnik — prómetnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA term. 1. onaj koji otprema vlakove [željeznički prometnik] 2. onaj koji upravlja cestovnim prometom; saobraćajac ETIMOLOGIJA vidi prometati … Hrvatski jezični portal