- prisvòjiti
- prisvòjiti (koga, što) svrš. 〈prez. prìsvojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. prìsvojen, gl. im. prisvojénje〉 {{c=0}}bespravno uzeti, učiniti svojim{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prisvòjiti
Look at other dictionaries:
prisvojiti — prisvòjiti (koga, što) svrš. <prez. prìsvojīm, pril. pr. īvši, prid. trp. prìsvojen, gl. im. prisvojénje> DEFINICIJA bespravno uzeti, učiniti svojim ETIMOLOGIJA pri + v. svoj … Hrvatski jezični portal
prisvojíti si — ím si dov., prisvójil si (ȋ í) 1. narediti kaj za svoje, zlasti neupravičeno: protizakonito si prisvojiti posestvo; s poneverjanjem si je prisvojil večjo vsoto / prisvojiti si oblast / človek si je prisvojil veliko naravnih bogastev 2. knjiž.… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prisvajati — prisvájati (koga, što) nesvrš. <prez. prìsvājām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prisvojiti ETIMOLOGIJA vidi prisvojiti … Hrvatski jezični portal
prisvojenje — prisvojénje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. prisvojiti 2. čin kojim tko što prisvoji nekom procedurom, dijeljenjem imovine, interpretacijom pravnih ili drugih propisa i običaja [prisvojenje kuće; prisvojenje imanja; prisvojenje novca]… … Hrvatski jezični portal
asimilírati — (koga, što, se) dv. 〈prez. asimìlīrām (se), pril. sad. ajūći (se), pril. pr. āvši (se), prid. trp. asimìlīrān, gl. im. ānje〉 1. {{001f}}(iz)vršiti asimilaciju; stopiti/stapati (se), izjednačiti (se), usvojiti, prisvojiti 2. {{001f}}(u)činiti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otúđiti — (što, se) svrš. 〈prez. òtūđīm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. òtūđen〉 1. {{001f}}(se) udaljiti se od koga ili od čega u duhovnom smislu [∼ se od porodice; ∼ se od ideje] 2. {{001f}}(što) pren. oduzeti, ukrasti, prisvojiti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plagírati — (koga, što) dv. 〈prez. plàgīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 (u)činiti plagijat; prisvojiti/prisvajati tuđe autorsko djelo … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
PRI- — {{upper}}PRI {{/upper}} kao prvi dio složenice 1. {{001f}}uz glagol označava a. {{001f}}primicanje, približavanje, dodirivanje [primaknuti; pristati; prionuti] b. {{001f}}sastavljanje, spajanje, pričvršćivanje [pričvrstiti; pribosti; prikovati;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prisvojénje — sr 1. {{001f}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}prisvojiti{{/ref}} 2. {{001f}}čin kojim tko što prisvoji nekom procedurom, dijeljenjem imovine, interpretacijom pravnih ili drugih propisa i običaja [∼ kuće; ∼ imanja; ∼ novca] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prisvájati — (koga, što) nesvrš. 〈prez. prìsvājām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prisvojiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
