Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
prekopati — prekòpati (što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. prȅkopān> DEFINICIJA 1. kopanjem donje slojeve izbaciti na površinu [prekopati zemlju] 2. pren. razg. premetnuti tražeći što, pretražiti [prekopati ladice] ETIMOLOGIJA pre 1 + v.… … Hrvatski jezični portal
prekopáti — kópljem tudi ám dov., prekôplji prekopljíte tudi prekôpaj prekopájte; prekôpal (á ọ, ȃ) 1. zrahljati, delno preobrniti zemljo, zlasti z motiko: prekopati gredo, njivo; prekopati z motiko 2. s kopanjem preiskati: prekopali so ves vrt, zaboja pa… … Slovar slovenskega knjižnega jezika
prekapati — prekápati nesvrš. <prez. prèkāpām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prekopati, prekopavati ETIMOLOGIJA vidi prekopati … Hrvatski jezični portal
prekopavati — prekopávati (što) nesvrš. <prez. prekòpāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. prekopati ETIMOLOGIJA vidi prekopati … Hrvatski jezični portal
prekopávati — (što) nesvrš. 〈prez. prekòpāvām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prekopati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prekápati — nesvrš. 〈prez. prèkāpām, pril. sad. ajūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}prekopati{{/ref}}, {{ref}}prekopavati{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preròvati — preròva|ti svrš. 〈prez. prèrujēm, pril. pr. āvši, prid. trp. prȅrovān〉 1. {{001f}}rujući rilom prekopati [krtice su nam ∼le čitav vrt] 2. {{001f}}pren. ispremetati tražeći … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zèmlja — zèmlj|a ž 〈N mn zȅmlje, G zemáljā〉 1. {{001f}}a. {{001f}}(Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. {{001f}}mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet 2. {{001f}}a.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zemlja — zèmlja ž <N mn zȅmlje, G zemáljā> DEFINICIJA 1. a. (Zemlja) planet na kojem živimo, treći unutarnji planet Sunčeva sustava s jednim prirodnim satelitom (Mjesec) b. mjesto, prostor života i ljudske djelatnosti; svijet 2. površina Zemlje,… … Hrvatski jezični portal
dóbršen — šna o prid. (ọ) knjiž. precej velik, precejšen: prehodila sta že dobršen del poti; prekopati dobršen kos vrta; ima dobršno mero potrpežljivosti / hodila sta že dobršno uro dobro uro dóbršno prisl.: dobršno dolgo čakati; dobršno pozno je že … Slovar slovenskega knjižnega jezika
