prekrížiti

prekrížiti (koga, što, se) svrš. 〈prez. prèkrīžīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. prèkrīžen〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(koga, se) {{c=0}}pokretom desne ruke učiniti znak križa; prekrstiti se 2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}namjestiti, postaviti što u obliku križa, unakrst; prekrstiti, skrstiti b. {{001f}}{{/c}}(koga) {{c=0}}odreći se nekoga, ob. zbog razočaranja u njega c. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}odreći se želje, namjere, planova itd. d. {{001f}}{{/c}}(što) {{c=0}}precrtati i time poništiti ono što je napisano

⃞ {{001f}}{{/c}}A{{c=0}}.{{/c}} nisam se ni prekrižio {{c=0}}nisam se još ni sabrao, nisam još ni započeo današnji dan (a već moram nešto odlučivati i sl.); {{/c}}prekriži se (dijete, čovječe itd.)! {{c=0}}(u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika) dođi k sebi, prizovi se pameti, ne govori besmislice; {{/c}}to je da se prekrižiš (da se čovjek prekriži) lijevom rukom {{c=0}}to je nešto sasvim neočekivano (ob. neugodno); {{/c}}to si možeš (možete, mogu itd.) ∼ {{c=0}}ne dolazi u obzir; {{/c}}B{{c=0}}.{{/c}} ∼ kome putove {{c=0}}omesti namjere, pokvariti račune; {{/c}}sjediti prekriženih ruku {{c=0}}ništa ne raditi{{/c}}