- pravovàljāno
- pravovàljāno pril. {{c=0}}na pravovaljan način, s punom zakonskom valjanošću ili osnovanošću; pravosnažno, pravomoćno{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pravovaljano — pravovàljāno pril. DEFINICIJA na pravovaljan način, s punom zakonskom valjanošću ili osnovanošću; pravosnažno, pravomoćno ETIMOLOGIJA vidi pravovaljan … Hrvatski jezični portal
mȅritōrno — pril. na meritoran način; pravovaljano [∼ prosuditi] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pravovàljanōst — ž svojstvo onoga što je pravovaljano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prȁvosnāžno — pril. pravovaljano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zákonit — prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se slaže sa zakonom, koji se zasniva na zakonu 2. {{001f}}priznat zakonom, pravovaljano sklopljen (o braku) [∼i muž; ∼a žena; ∼o dijete] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
meritorno — mȅritōrno pril. DEFINICIJA na meritoran način [meritorno prosuditi]; pravovaljano ETIMOLOGIJA vidi meritoran … Hrvatski jezični portal
ovjereno — òvjereno pril. DEFINICIJA u smislu ovjere, potvrđeno, pravovaljano, verificirano ETIMOLOGIJA vidi ovjeriti … Hrvatski jezični portal
pravovaljanost — pravovàljanōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA svojstvo onoga što je pravovaljano ETIMOLOGIJA vidi pravovaljan … Hrvatski jezični portal
pravosnažno — prȁvosnāžno pril. DEFINICIJA pravovaljano ETIMOLOGIJA vidi pravosnažan … Hrvatski jezični portal
zakonit — zákonit prid. <odr. ī> DEFINICIJA 1. koji se slaže sa zakonom, koji se zasniva na zakonu 2. priznat zakonom, pravovaljano sklopljen (o braku) [zakoniti muž; zakonita žena; zakonito dijete] ETIMOLOGIJA vidi zakon … Hrvatski jezični portal