pȍšto

pȍšto¹ vezn. {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}(vremenski) {{c=0}}izriče da se radnja glavne rečenice događa poslije radnje zavisne vremenske rečenice, kad(a), kako {{/c}}[odmorili smo se odmah ∼ smo stigli] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}izriče uzrok radnje glavne rečenice {{/c}}[ne mogu ∼ nemam vremena]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}jer, budući da, zato što, zbog toga što{{/c}}

————————

pȍšto² pril. razg. {{c=0}}po koju cijenu, po kojoj cijeni, po koliko, koliko (stoji)

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ kupio po to prodao {{c=0}}prenosim novost (i sl.) onako kako sam čuo; {{/c}}∼ poto, ∼ bilo {{c=0}}po(d) svaku cijenu, bez obzira na sve; {{/c}}(pitati) ∼ svijet {{c=0}}(pripisuje se velika samouvjerenost ili obijest onoga tko tako kaže ili mu se pripisuje da bi tako mogao reći u mladalačkoj obijesti, u bahatosti koja proizlazi od predobrog materijalnog stanja itd.; u raznim kontekstima i situacijama zamjenjuje se »svijet« drugim riječima ili pojmovima) {{/c}}[∼ Italija = može bez problema otići u Italiju i sebi sve priuštiti{{c=0}};{{/c}} ∼ Zagreb = može sve ono što u Zagrebu drugi ne mogu, može ili misli da može osvojiti pozicije itd.]