pȍslije

pȍslije¹ prij. (koga, čega) {{c=0}}1. {{001f}}po svršetku čega, odmah za kim ili čim u vremenskom smislu {{/c}}[∼ mene; ∼ kiše]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nakon, iza 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}označuje ono što je nakon čega u prostoru, redoslijedu po važnosti i sl., pod njim, do njega (odmah) {{/c}}[∼ šefa on je prvi po redoslijedu]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nakon, iza

⃞ {{001f}}{{/c}}∼ svega {{c=0}}(a) napokon, (a) najzad, na koncu konca, kad se sve sabere; {{/c}}(niču) kao gljive ∼ kiše {{c=0}}naglo se množe, naglo nastaju, javljaju se na sve strane{{/c}}

————————

pȍslije² pril. (∅) {{c=0}}u nekom vremenu u budućnosti u odnosu na nešto prije {{/c}}[to se dogodilo ∼; to je odlučeno ∼; ljudi nešto žele a ∼ se kaju]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}kasnije{{/c}}

————————

pȍslije³ vezn. {{c=0}}s riječi »nego« u vremenskom značenju {{/c}}[∼ nego su izmijenili mišljenja]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}nakon što, pošto¹{{/c}}