- požútjeti
- požútjeti (∅) svrš. 〈prez. pòžūtīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. požútio/požútjela ž〉 {{c=0}}postati žut {{/c}}[∼ u licu; lišće je požutjelo]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
požutjeti — požútjeti (Ø) svrš. <prez. pòžūtīm, pril. pr. ēvši, prid. rad. požútio/požútjela ž> DEFINICIJA postati žut [požutjeti u licu; lišće je požutjelo] ETIMOLOGIJA vidi požutiti … Hrvatski jezični portal
požućívati — (∅, što) nesvrš. 〈prez. požùćujēm, pril. sad. požùćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}požutiti{{/ref}}, {{ref}}požutjeti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
užútjeti — (∅, se) svrš. 〈prez. ùžūtīm (se), pril. pr. ēvši (se), prid. rad. užútio/užútjela (se) ž〉 postati žut u licu; požutjeti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
požućivati — požućívati (Ø, što) nesvrš. <prez. požùćujēm, pril. sad. požùćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. požutiti, požutjeti ETIMOLOGIJA vidi požutiti … Hrvatski jezični portal
užutjeti — užútjeti (Ø, se) svrš. <prez. ùžūtīm (se), pril. pr. ēvši (se), prid. rad. užútio/užútjela (se) ž> DEFINICIJA postati žut u licu; požutjeti ETIMOLOGIJA u + v. žut, žutjeti … Hrvatski jezični portal