Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
posuditi — posúditi (što) svrš. <prez. pòsūdīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòsūđen> DEFINICIJA 1. term. dati ili uzeti na neko vrijeme predmet uz obvezu vraćanja 2. razg. pozajmiti ETIMOLOGIJA po + v. sud, suditi … Hrvatski jezični portal
dublírati — (∅) dv. 〈prez. dùblīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje〉 biti/bivati dubler ⃞ {{001f}}∼ glas (komu) film. dati/davati svoj glas onome tko igra ulogu na filmu, posuditi/posuđivati glas (kad glumi onaj koji govori jednim jezikom, a… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posuđívati — (što) nesvrš. 〈prez. posùđujēm, pril. sad. posùđujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}posuditi{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zájmiti — (što) svrš. 〈prez. zȃjmīm, pril. pr. īvši, prid. trp. zȃjmljen〉 knjiš. uzeti u zajam, posuditi od koga … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
posudba — pòsudba ž <G mn dābā/ ī/ ā> DEFINICIJA uzimanje čega od drugoga (ob. na određeno vrijeme) uz obvezu vraćanja; posuđivanje, posudbina ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
posudbeni — pòsudbenī prid. DEFINICIJA u kojem se obavlja posudba, gdje se posuđuje [posudbena knjižnica] ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
posudbenica — posudbènica ž DEFINICIJA tiskanica koju posuđivač ispunjava prilikom posudbe arhivske građe; zahtjevnica, revers ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
posudbina — pòsudbina ž DEFINICIJA v. posudba ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
posudionica — posudiónica ž DEFINICIJA dućan koji uz naknadu posuđuje određene stvari, ob. odjeću ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
posuditelj — posùditelj m DEFINICIJA onaj koji što posuđuje komu ETIMOLOGIJA vidi posuditi … Hrvatski jezični portal
