- polúčiti
- polúčiti (što) svrš. 〈prez. pòlūčīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. pòlūčen〉 {{c=0}}postići, ostvariti, zadobiti {{/c}}[∼ uspjeh]
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
polúčiti
Look at other dictionaries:
polučiti — polúčiti (što) svrš. <prez. pòlūčīm, pril. pr. īvši, prid. trp. pòlūčen> DEFINICIJA postići, ostvariti, zadobiti [polučiti uspjeh] ETIMOLOGIJA po + v. lučiti … Hrvatski jezični portal
polučivati — polučívati (što) nesvrš. <prez. polùčujēm, pril. sad. polùčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. polučiti ETIMOLOGIJA vidi polučiti … Hrvatski jezični portal
polučívati — (što) nesvrš. 〈prez. polùčujēm, pril. sad. polùčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}polučiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
