- pokajánje
- pokajánje sr {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}〈gl. im.〉, {{c=1}}v. {{ref}}pòkajati se{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}čin kojim se tko pokaje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pokajánje
Look at other dictionaries:
pokajanje — pokajánje sr DEFINICIJA 1. <gl. im.>, v. pokajati 2. čin kojim se tko pokaje ETIMOLOGIJA vidi pokajati … Hrvatski jezični portal
Pepélnica — ž kat. prvi dan korizme, tada svećenik vjernicima na čelu pepelom pravi znak križa pozivajući ih na pokajanje; Čista srijeda … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kontricionizam — kontricionìzam m <G zma, N mn zmi> DEFINICIJA teol. pov. 1. u ranoj skolastici, nauk da je strasno i istinsko pokajanje (contritio) jedino dovoljno za valjano primanje sakramenta (jer je nošen ljubavlju prema Bogu koja odbacuje grijeh kao… … Hrvatski jezični portal
pišmanluk — pišmánluk m <N mn uci> DEFINICIJA reg. 1. kajanje, pokajanje (pošto se odustane od sklopljenog dogovora ili ugovora) 2. naknada koju plaća onaj koji je odustao od ugovora ETIMOLOGIJA vidi pišman … Hrvatski jezični portal
penitencija — penitèncija ž DEFINICIJA kat. djela pokajanja koja grešniku određuje svećenik; kajanje, pokajanje, ispaštanje ETIMOLOGIJA lat. paenitentia … Hrvatski jezični portal
Pepelnica — Pepélnica ž DEFINICIJA kat. prvi dan korizme, tada svećenik vjernicima na čelu pepelom pravi znak križa pozivajući ih na pokajanje; Čista srijeda … Hrvatski jezični portal
pokajati — pòkajati se svrš. <prez. pòkajēm se, pril. pr. āvši se, prid. rad. pòkajao se, gl. im. pokajánje> DEFINICIJA iskazati ili osjetiti žalost, nelagodu, grižnju savjesti zbog učinjene krivnje, greške itd. FRAZEOLOGIJA pokajat ćeš se (kao… … Hrvatski jezični portal
Canossa — (izg. kanȍsa) ž DEFINICIJA 1. zamak u S Italiji pred kojim je 1077. ekskomunicirani njemački car Henrik IV, nakon dugotrajnog suprotstavljanja papinskom vrhovništvu, izvršio trodnevnu ponižavajuću pokoru i izmolio oprost od pape Grgura VII 2.… … Hrvatski jezični portal
tobe — tȍbe m DEFINICIJA isl. 1. čin kojim se tko pokaje, zamoli oprost (od Boga); pokajanje, tevba 2. zavjet [tobe činiti obećati (Bogu) da se grijeh neće ponoviti] ETIMOLOGIJA tur. tōvbe ← arap … Hrvatski jezični portal
confiteor — (izg. konfìteor) m DEFINICIJA kat. 1. (Confiteor) početne riječi molitve, opća ispovijed na početku mise 2. pren. pokajanje, priznanje vlastitih grešaka (grijeha) ETIMOLOGIJA lat.: ispovijedam se ← confitēri … Hrvatski jezični portal
