- akàdemskī
- akàdemsk|ī prid. {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji se odnosi na akademiju {{/c}}[∼i naslov] {{c=0}}b. {{001f}}koji se odnosi na akademije; visokoškolski, sveučilišni c. {{001f}}koji ima visokoškolsko obrazovanje {{/c}}[∼i građanin] {{c=0}}2. {{001f}}koji je znanstven {{/c}}[∼i razgovor; ∼i stil]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}učen, {{/c}}opr. laički, amaterski {{c=0}}3. {{001f}}a. {{001f}}koji je apstraktan; teoretski, akademičarski b. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}koji nije povezan s praktičnim životom {{/c}}[∼o pitanje]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}suviše beživotan, knjiški, akademičarski∆ {{001f}}{{/c}}∼a četvrt {{c=0}}četvrt sata ostavljena slušačima i studentima za koncentraciju poslije službenog početka predavanja; {{/c}}∼a figura lik. {{c=0}}slika ili crtež gole osobe, ob. u pola stvarne veličine, u pravilu u herojskoj pozi; {{/c}}∼e slobode {{c=0}}1. {{001f}}slobode koje sveučilištu i sveučilišnoj zajednici osigurava autonomija sveučilišta, {{/c}}{{c=1}}usp. {{ref}}autonomija ∆{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}slobode koje su svojstvene ponašanju sveučilišnih nastavnika i studenata (neformalnost i sl.) 3. {{001f}}pravo članova akademske zajednice da istražuju istinu; {{/c}}∼i građanin {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}akademičar, student, ob. u zn. nekih privilegija kao što su pravila o pravu glasa ili služenju vojske u Habsburškoj Monarhiji 2. {{001f}}onaj koji ima visokoškolsko obrazovanje{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.