- podnòšljiv
- podnòšljiv prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}koji se može podnijeti, podnositi, tolerirati {{/c}}[∼ čovjek; ∼a klima]{{c=0}};{{/c}} {{c=0}}podnosiv{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
podnošljiv — podnòšljiv prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se može podnijeti, podnositi, tolerirati [podnošljiv čovjek; podnošljiva klima] ETIMOLOGIJA vidi podnositi … Hrvatski jezični portal
nepodnošljiv — nepodnòšljiv (nepodnòsiv) prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji se ne može podnositi [nepodnošljiv čovjek; nepodnošljiva glupost; nepodnošljiv teror]; neizdržljiv, teretan, težak, opr. podnošljiv, podnosiv ETIMOLOGIJA ne + v. podnositi, podnošljiv … Hrvatski jezični portal
glèdljiv — prid. 〈odr. ī〉 koji je dovoljno dobar da se može gledati [∼ film (za razliku od loš, neprobavljiv i sl.)]; podnošljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
govòrčina — ž augm. pejor. i hip. od govor 1. {{001f}}predugačak, teško podnošljiv govor 2. {{001f}}govor koji će se pamtiti; odličan govor … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mȕčan — prid. 〈odr. čnī, komp. mùčnijī〉 1. {{001f}}koji zadaje muku; težak, naporan 2. {{001f}}koji je teško podnošljiv; koji se podnosi s mukom … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
neizdr̀živ — (neizdr̀žljiv) prid. 〈odr. ī〉 1. {{001f}}koji se ne može izdržati [∼ napor] 2. {{001f}}koji se vrlo teško podnosi [∼e (životne) prilike]; nepodnošljiv, opr. izdržljiv, podnošljiv … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nepodnòsiv — (nepodnòšljiv) prid. 〈odr. ī〉 koji se ne može podnositi; neizdržljiv, težak, teretan [∼ čovjek; ∼a glupost; ∼ teror], opr. podnosiv, (podnošljiv) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍlovo — sr 1. {{001f}}kem. element velike specifične težine, srebrnastosiv, mek, tali se lagano [težak kao ∼]; simbol Pb 2. {{001f}}razg. a. {{001f}}sačma iz vatrenog oružja b. {{001f}}ekspr. retor. sve što se ispali iz cijevi vatrenog oružja; kuršum ⃞… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
podnòsiv — prid. 〈odr. ī〉, {{c=1}}v. {{ref}}podnošljiv{{/ref}} (i izvedene riječi) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
preoptèretiti — (koga, što, se) svrš. 〈prez. īm (se), pril. pr. īvši (se), prid. trp. preoptèrećen〉 1. {{001f}}(koga, što) opteretiti toliko da teret postane teško podnošljiv; jako opteretiti 2. {{001f}}(se) previše tereta uzeti na sebe [∼ se različitim… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika