Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
akribija — akrìbija ž DEFINICIJA osobita brižljivost, pomnja, točnost u radu (osobito u pisanju tekstova koji se oslanjaju na materijalne podatke i dokumentaciju) [znanstvena akribija]; akribičnost, savjesnost, temeljitost ETIMOLOGIJA grč. akríbeia: oštrina … Hrvatski jezični portal
akribíja — e ž (ȋ) knjiž. natančnost in temeljitost, zlasti v znanstvenem delu: delo je pisano z veliko akribijo; pravila znanstvene akribije; akribija slovstvenega zgodovinarja … Slovar slovenskega knjižnega jezika
akribičnost — akrìbičnōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA v. akribija ETIMOLOGIJA vidi akribija … Hrvatski jezični portal
Tacit — Tàcit, Publije Kornelije (o.55 o.120) DEFINICIJA rimski povjesničar; u glavnim, vrlo obimnim ali nepotpuno sačuvanim djelima Anali (povijest Rimskog Carstva 14 68) i Historije (razdoblje 69 96) na rijetko uspješan način prožimaju se akribija… … Hrvatski jezični portal
akribijski — akrìbījskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na akribiju ETIMOLOGIJA vidi akribija … Hrvatski jezični portal
akribičan — akrìbičān prid. <odr. čnī> DEFINICIJA koji posjeduje akribiju ETIMOLOGIJA vidi akribija … Hrvatski jezični portal
akribijski — akrìbījski pril. DEFINICIJA na akribijski način; pomnjivo [akribijski proučiti] ETIMOLOGIJA vidi akribija … Hrvatski jezični portal
