Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
pobunjenik — pobunjènīk m <G pobunjeníka, V pȍbunjenīče, N mn pobunjeníci> DEFINICIJA 1. onaj koji se pobunio; ustanik, buntovnik 2. onaj koji nije čime zadovoljan; nezadovoljnik ETIMOLOGIJA vidi pobuniti … Hrvatski jezični portal
bùndžija — m razg. 1. {{001f}}onaj koji diže bunu, pobunjenik; buntovnik 2. {{001f}}onaj koji se stalno i bez razloga nešto buni; bunilac, nezadovoljnik [taj/ta ∼] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
bùntōvnīk — m (bùntōvnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 onaj koji sudjeluje u buntu, u buni, koji uvijek protestira, onaj koji se stalno buni; bundžija, bunilac, pobunjenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
fròndēr — m 〈G frondéra〉 1. {{001f}}pov. onaj koji frondira, pripadnik fronde 2. {{001f}}politički pobunjenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kòmita — m 〈N mn e〉 pov. oružani pobunjenik protiv vlasti u europskoj Turskoj (na Balkanu) kao dijelu Osmanskog Carstva ✧ {{001f}}grč. ← lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pobunjènīčki — pril. kao pobunjenik, na način pobunjenika … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rèbel — m rij. pobunjenik, ustanik, buntovnik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
òdmetnīk — m (òdmetnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 pejor. onaj koji se odmetnuo od vlasti, poretka, organizacije; pobunjenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rebel — rèbel m DEFINICIJA rij. pobunjenik, ustanik, buntovnik ETIMOLOGIJA vidi rebelija … Hrvatski jezični portal
odmetnik — òdmetnīk m <V īče, N mn īci> DEFINICIJA pejor. onaj koji se odmetnuo od vlasti, poretka, organizacije; pobunjenik ETIMOLOGIJA vidi odmetnuti … Hrvatski jezični portal
