plemènit

plemènit prid. 〈odr. -ī〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}koji se odlikuje moralnim osobinama; čovjekoljubiv, human b. {{001f}}uzvišen {{/c}}[∼ cilj] {{c=0}}2. {{001f}}a. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}koji pripada starom rodu {{/c}}[∼ rod] {{c=0}}b. {{001f}}koji ima odnjegovane odlike dobre pasmine, rase, vrste {{/c}}[∼i konj; ∼a plijesan] {{c=0}}3. {{001f}}izuzetan po ljepoti, eleganciji i sl. {{/c}}[∼ vrat]

{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}∼a vještina sport {{c=0}}boks; {{/c}}∼e kovine (metali) {{c=0}}kovine (metali) koje na zraku ne oksidiraju (platina, srebro, zlato); {{/c}}∼e pobude {{c=0}}uzvišene, humane, nesebične pobude, {{/c}}opr. niske pobude{{c=0}}; {{/c}}∼i plinovi kem. {{c=0}}plinoviti elementi koji teško stupaju u kemijske reakcije (helij, neon, argon, kripton, ksenon, radon){{/c}}