Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
plebejac — plebéjac m <G jca, V plȅbējče, N mn jci, G plèbējācā> DEFINICIJA 1. pov. slobodan, ali politički bespravan građanin Rimske Republike i Carstva, opr. patricij 2. žarg. priprost pučanin, običan čovjek ETIMOLOGIJA lat. plebeius, v. plebs … Hrvatski jezični portal
plebejstvo — plebéjstvo sr DEFINICIJA osobina onoga koji je plebejac ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebejka — plèbējka ž <D L i> DEFINICIJA v. plebejac ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebejski — plèbējski pril. DEFINICIJA kao plebejac, na način plebejaca ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebéjstvo — sr osobina onoga koji je plebejac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plèbējski — pril. kao plebejac, na način plebejaca … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
plebejština — plebéjština m DEFINICIJA v. plebejizam ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebejčev — plebéjčev prid. DEFINICIJA koji pripada plebejcu ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebejizam — plebejìzam m <G zma> DEFINICIJA pejor. sve veći utjecaj pučkog, plebejskog ponašanja na ponašanje građanskog dijela društva; plebejština ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
plebejski — plèbējskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na plebejce ETIMOLOGIJA vidi plebejac … Hrvatski jezični portal
