plȁkati

plȁkati (∅) nesvrš. 〈prez. plȁčēm, pril. sad. plȁčūći, gl. im. -ānje〉 (nad kim, za kim, za čim) {{c=0}}1. {{001f}}sùziti uslijed fizičkog bola ili fizičke neugode {{/c}}[∼ od gladi] {{c=0}}2. {{001f}}sùziti uslijed jakog duševnog uzbuđenja {{/c}}[∼ od tuge; ∼ od radosti; ∼ od straha i sl.] {{c=0}}3. {{001f}}{{/c}}pren. iron. {{c=0}}pretjerano se tužiti

⃞ {{001f}}{{/c}}(to je) bogu ∼ {{c=0}}to je žalosno, ništa ne valja; {{/c}}(to je) (za) ∼ {{c=0}}ništa ne valja, očajno je, ništa ne vrijedi; {{/c}}∼ kao kiša (kao ljuta godina) {{c=0}}jako plakati; {{/c}}∼ mizeriju reg. iron. {{c=0}}stalno se tužiti na neimaštinu bez ozbiljnijeg razloga, izigravati sirotinju; {{/c}}tući (koga) a ne dati (mu) ∼ {{c=0}}(ob. kad se ne misli da će se tako nešto zaista izvršiti, najčešće u pogodbenoj rečenici) {{/c}}[trebalo bi te tući i ne dati (ti) ∼ - imaš svoj zanat, a gubiš vrijeme s tim muzikantima i stihoklepcima]