- pjȅsma
- pjȅsm|a ž 〈G mn -sāmā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}knjiž. {{c=0}}djelo manjeg opsega kojemu je temelj izražavanje u stihovima, skladno se koristi jezičnim glasovima i ritmovima te bogatstvom slika, književna tvorevina u stihovima {{/c}}[lirska ∼a; epska ∼a] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}glazb. {{c=0}}niz riječi izgovorenih višim i nižim tonovima različita trajanja, složenih u melodijsku cjelinu; uglazbljeni tekst podijeljen na kitice {{/c}}[popularne ∼e] {{c=0}}3. {{001f}}niz skladno povezanih životinjskih glasova, najčešće glasova ptica pjevica i cvrčaka 4. {{001f}}niz uhu ugodnih prirodnih ili kakvih drugih šumova 5. {{001f}}{{/c}}razg. {{c=0}}izvrsna stvar, odlično {{/c}}[A: Kako si ? B: ∼a!]{{c=0}}∆ {{001f}}{{/c}}Pjesma nad pjesmama {{c=0}}starozavjetna kanonska biblijska knjiga (nastajala od 4. do 3. st. pr. Kr.), lirska apoteoza ljubavi, prema predaji djelo kralja Salamuna; Salamunova pjesma; {{/c}}Pjesma o Cidu {{c=0}}prvi poznati spomenik španjolske književnosti, najstariji kastiljski ep (sredina 12. st., zapis iz 14. st.); {{/c}}∼a u prozi {{c=0}}književna vrsta po svemu jednaka pjesmi osim po formi - nema stih, rimu ili strofu⃞ {{001f}}{{/c}}ide kao ∼a {{c=0}}stvari se kreću dobrim smjerom; {{/c}}pjevati drugu ∼u {{c=0}}izmijeniti postupak, udariti u druge žice, drukčije govoriti; {{/c}}pjevati istu ∼u {{c=0}}govoriti, raditi uvijek isto; {{/c}}∼a! {{c=0}}vrlo dobro, odlično!; {{/c}}∼i je kraj {{c=0}}svršetak je čega, gotovo je; {{/c}}(stara) ista ∼a {{c=0}}neuvjerljivo ponavljanje čega starog, poznatog i dosadnog; {{/c}}promijenio ∼u {{c=0}}sada govori drugačije, promijenio je stavove{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.