pjȅga — pjȅg|a ž 〈D L i〉 1. {{001f}}mjesto na nekoj površini koje se od nje izdvaja po boji ili drugom svojstvu (nečistoći, masnoći); mrlja 2. {{001f}}〈mn〉 mrlje žućkaste ili smeđe boje na koži (najčešće na licu) koje izbijaju ljeti [sunčane ∼e] 3.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjè — medm. (ȅ) nar. vzhodno izraža opozorilo, podkrepitev trditve: pje, nekaj bo iz tega … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pjȅnica — pjȅnica1 ž 1. {{001f}}dem. od pjena 2. {{001f}}kulin. kvasac za kruh i tijesto; germa pjȅnica2 ž zool. mala ptica pjevica, obična grmuša (Motacilla silvia) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅsnīk — m (pjȅsnikinja ž) 〈V īče, N mn īci〉 pisac koji piše pjesme, koji stvara pjesnička djela ∆ {{001f}}dvorski ∼ 1. {{001f}}pov. pjesnik koji na dvoru piše pjesme u slavu gospodara 2. {{001f}}pren. iron. režimski pisac … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgav — prid. 〈odr. ī〉 koji ima pjege, koji je osut pjegama … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavac — m 〈G āvca, V āvče, N mn āvci〉 1. {{001f}}pat. zarazna bolest crijeva koja se manifestira pjegama na tijelu; pjegavi tifus (typhus exanthematicus) 2. {{001f}}(+ potenc.) razg. onaj koji ima uočljive pjege (na koži, perju i sl.) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavica — ž bot. 1. {{001f}}biljka (Anchusa officinalis) iz porodice oštrolista (Boraginaceae); volovski jezik 2. {{001f}}reg. a. {{001f}}sorta vinove loze i grožđa te sorte b. {{001f}}vrsta kruške (s pjegama) … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavičarski — pril. kao pjegavičar, na način pjegavičara … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavičarskī — prid. koji se odnosi na pjegavičare … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
pjȅgavičār — m knjiš. onaj koji boluje od pjegavca ili koji je preležao pjegavac; tifusar … Veliki rječnik hrvatskoga jezika