pirotehnika — pirotèhnika ž <D L ici> DEFINICIJA 1. a. proučavanje svojstava i načina proizvodnje smjesa koje pri sagorijevanju stvaraju dimne, osvjetljavajuće i zapaljive efekte b. umijeće primjene tih sredstava, odnosno umijeće pravljenja vatrometa i… … Hrvatski jezični portal
pirotéhnika — e ž (ẹ) veda o izdelavi in uporabi eksplozivnih in vnetljivih snovi: razvoj pirotehnike // uporaba takih snovi: snemati film tudi s pirotehniko / v tem filmu je veliko pirotehnike … Slovar slovenskega knjižnega jezika
pirotehničar — pirotèhničār m <G a> DEFINICIJA 1. stručnjak za pirotehniku (1ab) 2. v. pirotehnika (2) ETIMOLOGIJA vidi pirotehnika … Hrvatski jezični portal
pirotehničarka — pirotèhničārka ž DEFINICIJA v. pirotehničar ETIMOLOGIJA vidi pirotehnika … Hrvatski jezični portal
pirotehnički — pirotèhničkī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na pirotehniku i pirotehničare ETIMOLOGIJA vidi pirotehnika … Hrvatski jezični portal
pirotehnički — pirotèhnički pril. DEFINICIJA kao pirotehničar, na način pirotehničara ETIMOLOGIJA vidi pirotehnika … Hrvatski jezični portal
pirotehničarev — pirotèhničārev (pirotèhničārov) prid. DEFINICIJA koji pripada pirotehničaru ETIMOLOGIJA vidi pirotehnika … Hrvatski jezični portal
piro... — ali píro... prvi del zloženk (ȋ) nanašajoč se na ogenj: piroforen, pirohidroliza, pirometer, pirotehnika … Slovar slovenskega knjižnega jezika