- pȅpeo
- pȅpe|o m 〈G -ela〉 {{c=0}}1. {{001f}}a. {{001f}}ostatak u obliku praha od onoga što je izgorjelo {{/c}}[prah i ∼o] {{c=0}}b. {{001f}}{{/c}}kem. {{c=0}}anorganski ostatak izgaranja organskih tvari 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}mrtvo tijelo, posmrtni ostaci {{/c}}[urna s ∼lom]{{c=0}}⃞ {{001f}}{{/c}}bacati kome ∼o u oči {{c=0}}zasljepljivati, obmanjivati, zavaravati koga; {{/c}}dići se iz ∼la {{c=0}}obnoviti se nakon razaranja, podići se na zgarištu; {{/c}}posipati glavu (pokajničkim) ∼lom {{c=0}}kajati se zbog učinjenih nedjela; {{/c}}prebirati po ∼lu uspomena {{c=0}}sjećati se doživljaja iz prošlosti; {{/c}}pretvoriti (rasuti, razbiti, satrti, sažeći) u prah i ∼o {{c=0}}potpuno uništiti; {{/c}}tinjati pod ∼lom pren. {{c=0}}biti ili naslućivati se kao pritajena opasnost, kao nešto prigušeno što bi moglo naglo izbiti kao opasnost ili zlo; {{/c}}uskrsnuti iz ∼la {{c=0}}nanovo se stvoriti, podići se nakon razaranja{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.