- pȁlac
- pȁl|ac m 〈G pȃlca, V pȃlče, N mn pȃlci/pȁlčevi, G -ācā/pȁlčēvā〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}anat. {{c=0}}najkraći, najsnažniji i najdeblji prst na ruci, najkrupniji prst na nozi {{/c}}[ručni ∼ac; nožni ∼ac] {{c=0}}2. {{001f}}{{/c}}pov. {{c=0}}mjera za dužinu (2,634 cm) 3. {{001f}}{{/c}}{{c=1}}v. {{ref}}žbica{{/ref}} {{/c}}{{c=0}}4. {{001f}}{{/c}}pom. {{c=0}}a. {{001f}}drvena oblica za koju se zahvate štropovi za držanje vesla; škaram b. {{001f}}klin uz jarbol za namatanje konopa⃞ {{001f}}{{/c}}držati ∼ce {{c=0}}prometnuti palac između prsta kojim se pokazuje i srednjeg prsta ruku (napraviti dvije fige) kao znak dobre želje za koga, dobrog ishoda čega (verbalno se zamjenjuje »držim(o) to (vam) fige«); {{/c}}puknuti ∼cem {{c=0}}naglim pokretom srednjeg prsta s palca izazvati odgovarajući zvuk (spominje se ob. kao podcjenjivački način dozivanja koga){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.