- ȍblāk
- ȍblā|k m 〈V -āče, N mn -āci〉 {{c=0}}1. {{001f}}{{/c}}meteor. {{c=0}}hidrometeor koji se sastoji od velike nakupine sićušnih kapljica vode i/ili kristalića leda ili obojeg koji slobodno lebdi u zraku, ne dotiče tlo 2. {{001f}}{{/c}}pren. {{c=0}}a. {{001f}}svaka masa čestica koja se kreće zrakom ili lebdi u zraku {{/c}}[∼k prašine; ∼k snijega] {{c=0}}b. {{001f}}ono što sliči na oblak (npr. mnoštvo mušica)∆ {{001f}}{{/c}}prolom ∼ka {{c=0}}kiša u velikoj količini ograničenog trajanja, jak pljusak; {{/c}}rod ∼ka meteor. {{c=0}}prema međunarodnoj klasifikaciji oblaci su svrstani u 10 rodova: cirus, cirokumulus, cirostratus, altokumulus, altostratus, nimbostratus, stratokumulus, stratus, kumulus i kumulonimbus⃞ {{001f}}{{/c}}biti u ∼cima, s glavom u ∼cima {{c=0}}nemati dovoljno smisla za realnost i svakodnevicu, zanositi se iluzijama i nerealnim planovima, sanjariti, biti mjesečar (2); {{/c}}kao mračan ∼k {{c=0}}izraz lošeg raspoloženja; {{/c}}(dizati se, poletjeti) nebu pod ∼ke {{c=0}}vrlo visoko; {{/c}}pasti iz ∼ka {{c=0}}ponašati se neprimjereno situaciji, ne snalaziti se; pasti s neba (s kruške){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.