- ovŕšiti
- ovŕšiti svrš. 〈prez. òvr̄šīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvr̄šen〉 rij. admin. {{c=0}}učiniti, obaviti, provesti (npr. ovrhu){{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ovŕšiti
Look at other dictionaries:
ovršiti — ovŕšiti1 svrš. <prez. ovŕšīm, pril. pr. īvši, prid. rad. ovŕšio> DEFINICIJA obaviti vršidbu [ovršiti žito] ETIMOLOGIJA vidi ovršak … Hrvatski jezični portal
ovršiti — ovŕšiti2 svrš. <prez. òvr̄šīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvr̄šen> DEFINICIJA rij. admin. učiniti, obaviti, provesti (npr. ovrhu) ETIMOLOGIJA o (b) + v. vršiti … Hrvatski jezični portal
ovršivati — ovršívati nesvrš. <prez. ovr̀šujēm, pril. sad. šujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ovršiti ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovršitelj — ovr̀šitelj m DEFINICIJA v. ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovršiteljica — ovršitèljica ž DEFINICIJA v. ovršitelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovršni — òvršnī prid. DEFINICIJA koji je dio postupka ovrhe, koji se odnosi na ovrhu SINTAGMA ovršni bubanj 1. znak bubnjem kojim se oglašava ovrha 2. pren. propadanje, padanje pod stečaj, materijalna propast ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovrha — ȍvrha ž <D L òvrsi> DEFINICIJA pravn. zapljena dužnikove imovine kao prisilna naplata duga; pljenidba, egzekucija ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovrhovoditelj — ovrhovòditelj m DEFINICIJA onaj koji provodi ovrhu, izvršilac ovrhe; ovršitelj, egzekutor, kutor, pljenitelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
ovrhovoditeljica — ovrhovoditèljica ž DEFINICIJA v. ovrhovoditelj ETIMOLOGIJA vidi ovršiti … Hrvatski jezični portal
