- ovlástiti
- ovlástiti (koga, što) svrš. 〈prez. òvlāstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen〉 {{c=0}}dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
ovlástiti
Look at other dictionaries:
ovlastiti — ovlástiti (koga, što) svrš. <prez. òvlāstīm, pril. pr. īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen> DEFINICIJA dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti ETIMOLOGIJA o (b) + v. vlast … Hrvatski jezični portal
neovlašten — neòvlāšten prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji nije opunomoćen, opr. ovlašten, v. ovlastiti ETIMOLOGIJA ne + v. ovlastiti … Hrvatski jezični portal
ovlašćivati — ovlašćívati (koga) nesvrš. <prez. ovlàšćujēm, pril. sad. ovlàšćujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. ovlastiti ETIMOLOGIJA vidi ovlastiti … Hrvatski jezični portal
delegírati — (koga) dv. 〈prez. delègīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, prid. trp. delègīrān, gl. im. ānje〉 odrediti/određivati, ovlastiti/ovlašćivati, (po)slati koga kao delegata … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
opunomòćiti — (koga, što) svrš. 〈prez. opunòmoćīm, pril. pr. īvši, prid. trp. opunòmoćen〉 dati komu punomoć da djeluje u nečije ime, ovlastiti koga da što radi ili da čime raspolaže … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ovlašćívati — (koga) nesvrš. 〈prez. ovlàšćujēm, pril. sad. ovlàšćujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}ovlastiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
legat — lègāt m <G legáta> DEFINICIJA 1. onaj kojega šalje papa s posebnim zadatkom [papa je 1203. poslao svoga legata da ustanovi je li istina da podanici Kulina bana nisu heretici, nego katolici]; izaslanik, poslanik 2. pravn. odredba kojom… … Hrvatski jezični portal
ovlastiteljica — ovlastitèljica ž DEFINICIJA v. ovlastitelj ETIMOLOGIJA vidi ovlastiti … Hrvatski jezični portal
ovlastiteljičin — ovlastitèljičin prid. DEFINICIJA koji pripada ovlastiteljici ETIMOLOGIJA vidi ovlastiti … Hrvatski jezični portal
ovlast — ȍvlāst ž <G asti, I asti/ ašću> DEFINICIJA 1. pravo na što; ovlaštenje, punomoć 2. admin. zaduženost nekog tijela, povjerenstva ili institucije za određeni djelokrug poslova; odgovornost, kompetencija ETIMOLOGIJA vidi ovlastiti … Hrvatski jezični portal
