- otpèljati
- otpèljati (koga, što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍtpeljān〉 reg. {{c=0}}odvesti stvar ili osobu (odavde na drugo mjesto), {{/c}}opr. dopeljati
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
otpeljati — otpèljati (koga, što) svrš. <prez. ām, pril. pr. āvši, prid. trp. ȍtpeljān> DEFINICIJA reg. odvesti stvar ili osobu (odavde na drugo mjesto), opr. dopeljati ETIMOLOGIJA od (ot ) + v. peljati … Hrvatski jezični portal
otpeljavati — otpeljávati nesvrš. <prez. otpèljāvām, pril. sad. jūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. otpeljati ETIMOLOGIJA vidi otpeljati … Hrvatski jezični portal