Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
osumnjičiti — osùmnjičiti (koga) svrš. <prez. īm, pril. pr. īvši, prid. trp. osùmnjičen> DEFINICIJA 1. sumnjati u koga, bacati sumnju na koga 2. pravn. pokrenuti postupak prikupljanja dokaza ETIMOLOGIJA o (b) + v. sumnjati, sumnja … Hrvatski jezični portal
osumnjičivati — osumnjičívati (koga) nesvrš. <prez. osumnjìčujēm, pril. sad. osumnjìčujūći, gl. im. ānje> DEFINICIJA v. osumnjičiti ETIMOLOGIJA vidi osumnjičiti … Hrvatski jezični portal
osumnjičívati — (koga) nesvrš. 〈prez. osumnjìčujēm, pril. sad. osumnjìčujūći, gl. im. ānje〉, {{c=1}}v. {{ref}}osumnjičiti{{/ref}} … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
osumnjičen — osùmnjičen prid. <odr. ī> DEFINICIJA koji je pod sumnjom ETIMOLOGIJA vidi osumnjičiti … Hrvatski jezični portal
osumnjičenica — osumnjičènica ž DEFINICIJA v. osumnjičenik ETIMOLOGIJA vidi osumnjičiti … Hrvatski jezični portal
osumnjičenik — osumnjičènīk m <G osumnjičeníka, V ȍsumnjičenīče, N mn osumnjičeníci> DEFINICIJA pravn. onaj koji je osumnjičen ETIMOLOGIJA vidi osumnjičiti … Hrvatski jezični portal
osumnjičenost — osùmnjičenōst ž <G osti, I osti/ ošću> DEFINICIJA osobina onoga koji je osumnjičen ETIMOLOGIJA vidi osumnjičiti … Hrvatski jezični portal
