osobina — osobìna ž <G mn osobínā> DEFINICIJA 1. svojstvo koje pripada čovjeku [osobina mu je da često šuti]; svojstvo koje pripada životinji [osobina ježa jest da se u opasnosti sklupča] 2. razg. svojstvo koje pripada biljci, predmetima ili pojavama … Hrvatski jezični portal
ekscèntričnōst — ž 1. {{001f}}osobina onoga koji je ekscentričan, svojstvo onoga što je ekscentrično 2. {{001f}}astron. udaljenost jednog žarišta eliptične putanje planeta od njezina središta; ekscentritet 3. {{001f}}osobina onoga koji je ekscentričan;… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
karàkter — m 1. {{001f}}ukupnost čovjekovih bitnih osobina; psihički lik, osobina, obilježje [blag ∼; krut ∼] 2. {{001f}}pren. čovjek postojanih uvjerenja i dosljednog ponašanja; poštenjak [čvrst ∼] 3. {{001f}}ono što je najviše svojstveno; obilježje,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍmparatīv — m gram. drugi stupanj usporedbe (komparacije) pridjeva u zn. 1. {{001f}}svojstvo ili osobina izraženi u većoj mjeri od onoga s čime se uspoređuje u pozitivu [A je star, B je (od njega) stariji; ovo je nov model, a ovo (još) noviji] 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
kȍv — m 〈N mn kòvovi〉 1. {{001f}}način i kakvoća kovanja [dobar ∼] 2. {{001f}}ono što je kovano (ukras na odjeći) 3. {{001f}}ž zast., {{c=1}}v. {{ref}}kovina{{/ref}}, {{ref}}metal{{/ref}} ⃞ {{001f}}(to je čovjek) staroga ∼a dobrih, iskušanih osobina,… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
naelektrìzīranōst — ž osobina onog koji je naelektriziran, osobina onog što je naelektrizirano … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
nèskūčenōst — ž osobina onoga koji nije skučen ili svojstvo onoga što nije skučeno, osobina onoga koji se odlikuje širim vidicima … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ȍdlika — ȍdlik|a ž 〈D L ici〉 1. {{001f}}ono po čemu se tko ili što može prepoznati, izdvojiti prema drugome, istaknuti; bitno svojstvo ili bitna osobina, najuočljivija osobina; značajka 2. {{001f}}razg. odličan uspjeh u školi [završiti s ∼om] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sugestibílnōst — ž 〈I i/ šću〉 psihička osobina smanjene vlastite volje i nekritičko prihvaćanje tuđih ideja, uvjerenja ili osobina … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
sugestibilnost — sugestibílnōst ž <I i/ šću> DEFINICIJA psihička osobina smanjene vlastite volje i nekritičko prihvaćanje tuđih ideja, uvjerenja ili osobina ETIMOLOGIJA vidi sugestija … Hrvatski jezični portal