- osobènjāk
- osobènjāk m 〈G osobenjáka, V ȍsobenjāče, N mn osobenjáci〉 {{c=0}}koji se ističe iz okoline neuobičajenim, nesvakidašnjim, pomalo čudnim ponašanjem{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
osobènjāk
Look at other dictionaries:
osobenjak — osobènjāk m <G osobenjáka, V ȍsobenjāče, N mn osobenjáci> DEFINICIJA koji se ističe iz okoline neuobičajenim, nesvakidašnjim, pomalo čudnim ponašanjem ETIMOLOGIJA vidi osoba … Hrvatski jezični portal
osobènjāčki — pril. kao osobenjak, na način osobenjaka … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
otkačènjāk — m 〈G otkačenjáka, V ȍtkačenjāče, N mn otkačenjáci〉 žarg. onaj koji je otkačen; osobenjak, original, koji je na svoju ruku, pomaknut, nekonvencionalan, ekstravagantan … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
rúka — rúk|a ž 〈D L rúci, N mn rȗke, G r‹kū/ ā razg.〉 1. {{001f}}anat. a. {{001f}}jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ∼a; desna ∼a] b. {{001f}}šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ∼e, sport u boćanju baciti… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ùnikum — m 1. {{001f}}nešto jedinstveno u svojoj vrsti; izuzetno dobra rijetkost; nešto neviđeno, nečuveno, čega nema nigdje 2. {{001f}}pren. iron. onaj koji je svoje vrste, svoje fele [e, taj je baš ∼]; osobenjak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
čùdāk — m (čudákinja ž) 〈G čudáka, V āče, N mn čudáci〉 onaj koji živi drugačije nego ostali ljudi, onaj koji se razlikuje čudnim postupcima; neobičan čovjek, osobenjak … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
ruka — rúka ž <D L rúci, N mn rȗke, G rȕkū/ ā razg.> DEFINICIJA 1. anat. a. jedan od gornjih udova ljudskog tijela od ramena do vrhova prstiju [lijeva ili desna ruka] b. šaka (od zglavka do prstiju) [baciti ispod ruke, sport u boćanju baciti boću… … Hrvatski jezični portal
otkačenjak — otkačènjāk m <G otkačenjáka, V ȍtkačenjāče, N mn otkačenjáci> DEFINICIJA žarg. onaj koji je otkačen; osobenjak, original, koji je na svoju ruku, pomaknut, nekonvencionalan, ekstravagantan ETIMOLOGIJA vidi otkačiti … Hrvatski jezični portal
osobenjački — osobènjāčki pril. DEFINICIJA kao osobenjak, na način osobenjaka ETIMOLOGIJA vidi osoba … Hrvatski jezični portal
unikum — ùnikum m DEFINICIJA 1. ono što je jedinstveno u svojoj vrsti; izuzetna rijetkost; nešto neviđeno, nečuveno, čega nema nigdje 2. pren. iron. onaj koji je svoje vrste, svoje fele [e, taj je baš unikum]; osobenjak ETIMOLOGIJA vidi unikat … Hrvatski jezični portal
