- opunomoćènīk
- opunomoćènīk m {{c=0}}({{/c}}opunomoćènica ž{{c=0}}){{/c}} 〈G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče, N mn opunomoćeníci〉 {{c=0}}onaj koji je dobio punomoć, koji je opunomoćen{{/c}}
Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
opunomoćènīk
Look at other dictionaries:
opunomoćenik — opunomoćènīk m <G opunomoćeníka, V ȍpunomoćenīče, N mn opunomoćeníci> DEFINICIJA onaj koji je dobio punomoć, koji je opunomoćen ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
dispònent — m 〈G mn nātā〉 ekon. onaj koji raspolaže (novcem, vrijednosnicama, dokumentima itd.); ovlaštenik, opunomoćenik … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
mandàtār — m 〈G mandatára〉 onaj koji je dobio mandat; opunomoćenik, zastupnik [∼ za sastav vlade] … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
povjerènīk — m (povjerènica ž) 〈G povjereníka, V pȍvjerenīče, N mn povjereníci〉 1. {{001f}}onaj kome se što povjerava, povjerljiva osoba 2. {{001f}}a. {{001f}}punomoćnik, opunomoćenik b. {{001f}}službena osoba s posebnom punomoći državne vlasti … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prokùrātor — (prokurȃtor) m 1. {{001f}}onaj koji upravlja, upravitelj imanja u nekim zemljama 2. {{001f}}onaj koji kao opunomoćenik zastupa koga; posrednik 3. {{001f}}pov. visoki državni funkcionar u starom Rimu ✧ {{001f}}lat … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
zástupnīk — m (zástupnica ž) 〈V īče, N mn īci〉 1. {{001f}}onaj koji zastupa čije interese [pravni ∼]; izaslanik, opunomoćenik 2. {{001f}}onaj koji je izabran kao predstavnik birača u parlamentu ili tijelu zakonodavne vlasti; delegat 3. {{001f}}{{c=1}}v.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
prokurator — prokùrātor (prokurȃtor) m DEFINICIJA 1. onaj koji upravlja, upravitelj imanja u nekim zemljama 2. onaj koji kao opunomoćenik zastupa koga; posrednik 3. pov. visoki državni funkcionar u starom Rimu ETIMOLOGIJA lat. procurator ≃ procurare:… … Hrvatski jezični portal
mandatar — mandàtār m <G mandatára> DEFINICIJA onaj koji je dobio mandat [mandatar za sastav vlade]; opunomoćenik, zastupnik ETIMOLOGIJA vidi mandat … Hrvatski jezični portal
opunomoćenica — opunomoćènica ž DEFINICIJA v. opunomoćenik ETIMOLOGIJA vidi opunomoćiti … Hrvatski jezični portal
plenipotencijar — plenipotencìjār m <G plenipotencijára> DEFINICIJA opunomoćenik, punomoćnik ETIMOLOGIJA vidi plenipotencija … Hrvatski jezični portal
