Veliki rječnik hrvatskoga jezika. 2013.
oponirati — oponírati (Ø) dv. <prez. opònīrām, pril. sad. ajūći, pril. pr. āvši, gl. im. ānje> DEFINICIJA 1. suprotstaviti/suprotstavljati se, protiviti se; proturječiti 2. staviti/stavljati prigovore, dati/davati zamjerke; osporavati, pobijati… … Hrvatski jezični portal
oponírati — am nedov. (ȋ) 1. knjiž. nasprotovati, ugovarjati: pogosto mu oponira / oponira njegovemu mnenju, predlogu 2. dov. in nedov., anat., v zvezi oponirati palec položiti palec čez dlan … Slovar slovenskega knjižnega jezika
búniti — (koga, se) nesvrš. 〈prez. bȗnīm (se), pril. sad. nēćí (se), gl. im. njēnje〉 1. {{001f}}(koga) a. {{001f}}poticati na bunu, pobunu; izazivati osjećaje nezadovoljstva; podbunjivati b. {{001f}}dovoditi u zabunu, pogrešno upućivati; zbunjivati 2.… … Veliki rječnik hrvatskoga jezika
oponent — opònent (oponȅnt) m <G mn nātā> DEFINICIJA onaj koji se suprotstavlja komu; protivnik ETIMOLOGIJA vidi oponirati … Hrvatski jezični portal
oponentica — opònentica ž DEFINICIJA v. oponent ETIMOLOGIJA vidi oponirati … Hrvatski jezični portal
oponentičin — opònentičin prid. DEFINICIJA koji pripada oponentici ETIMOLOGIJA vidi oponirati … Hrvatski jezični portal
oponentski — opònentskī prid. DEFINICIJA koji se odnosi na oponente ETIMOLOGIJA vidi oponirati … Hrvatski jezični portal
buniti — búniti (koga, se) nesvrš. <prez. bȗnīm (se), pril. sad. nēćí (se), gl. im. njēnje> DEFINICIJA 1. (koga) a. poticati na bunu, pobunu; izazivati osjećaje nezadovoljstva; podbunjivati b. dovoditi u zabunu, pogrešno upućivati; zbunjivati 2.… … Hrvatski jezični portal
